Enes, pravi Bosanac i Hercegovac, nalazi se u ogromnoj populaciji svojih sunarodnjaka koji žive širom svijeta. Trenutačno boravi u Zapadnoj Europi kao “privremeni naseljenik”, Enes je stekao državljanstvo zemlje domaćina, iako ono ostaje sekundarno u odnosu na njegov nepokolebljivi identitet Bosanca i Hercegovca.
Enesovo i Rahimino uzbuđenje je raslo kako se bližilo vrijeme njihovog godišnjeg odmora i raspusta za djecu. Bili su ispunjeni iščekivanjem, željno iščekujući put u Bosnu i Hercegovinu.
Njihova je želja obuhvatila sve.
Nakon što su sve pripreme obavljene, Enes i Rahima kreću na put u Bosnu, vozeći se dugačkom autoputem. Dok putuju, upuštaju se u razgovore o svojim nadama i snovima, ističući neviđenu ljepotu Bosne. Svoje najmilije rado spominju i željno iščekuju njihov dolazak.
Dok se Enes i Rahima približavaju granici BiH, susreće ih užurbana gužva. Međutim, oni ostaju otporni i zadržavaju svoje pozitivne stavove, odbijajući da bilo što umanji njihovo uzbuđenje zbog dolaska u Bosnu.
Nakon što su uspješno prešli granicu, Enesovo i Rahimino prebivalište je samo nakratko udaljeno. U ovaj stan, koji su sagradili prije nekoliko godina, bilo je potrebno uložiti 70.000 eura. Svaki aspekt je pomno uređen do savršenstva. Enes, odlučan da kuću održi u besprijekornom stanju, nije štedio. Kao rezultat toga, angažirao je usluge Rodijaka Zije, koji je odgovoran za održavanje imanja i prima mjesečnu naknadu od 150 eura.
Dok Enes i drugovi raspravljaju o svojim planovima za kuću, neočekivano ih zaustavlja bosansko-hercegovačka policija. To je oštra suprotnost njihovim iskustvima diljem zapadne Europe, gdje susreti s policijom nisu postojali. Unatoč tome, na tom ih mjestu čeka patrola. Jedan policajac prilazi Enesu, optužujući ga za prebrzu vožnju. U odgovoru Enes objašnjava svoju hitnu želju za domom i obitelji, nadajući se razumijevanju. Međutim, njegova molba nailazi na gluhe uši, te je prisiljen platiti kaznu od 50 eura kao posljedicu svojih postupaka.
Bez obzira na to, putovanje se nastavlja, jer je do njihovog prelijepog obitavališta još samo malo.
Po njihovom dolasku, Rahima brzo odlazi i budi djecu iz sna. Otključava kućna vrata, samo da bi je dočekala neočekivana vlaga. Rahimina zbunjenost nestaje kad pritisne prekidač za svjetlo, otkrivajući posljedice razorne poplave. Cijevi su se smrznule, popucale i ostale nepopravljene, uzrokujući velika razaranja. Uništeni su pod, namještaj i prekrasni tepisi, a zidovi su zasićeni vlagom.
Enes nije gubio vrijeme okrećući Zijin broj, nestrpljiv da sazna što se dogodilo. No, Zijo je, daleko od grižnje savjesti, krenuo u glasnu tiradu. Žestoko je izjavio: “Od mene se ne može očekivati da nadgledam svaki detalj za samo 150 eura. Ako želite da budem potpuno pažljiv, morate mi dati nadoknadu od 500 eura. Niste li zahvalni što sam uspio zaštititi vaš dom? Sve kuće u vlasništvu ljudi koji žive u inozemstvu na ovom području su postali žrtve krađe, osim vašeg.
Iako su Amidžići, Enes je raskinuo vezu sa Zijom nakon što je svjedočio njegovom lošem nastupu i brzo je izmirio sva dugovanja.
Nakon što su predmeti izneseni, Rahima je posegnula za telefonom kako bi kontaktirala svoju rodbinu. Na njezino iznenađenje, dok je počela prepričavati razornu poplavu koja se dogodila u njezinom domu, odmah su skrenuli razgovor na očekivanja da će dobiti svadbene darove od njezina sina i nedavno rođenje djeteta njezine sestrične, što je također zahtijevalo dar. Shrvana njihovim nedostatkom empatije, Rahima je naglo prekinula poziv.
Ujutro je Enes ustao i počeo iznositi stvari, kad ga srete predsjednik Mjesne zajednice, kaže treba mu dati 500€ za neki put, jer su se u MZ dogovorili, da nezaposleni mještani daju po 100 maraka, zaposleni po 500 maraka a “Dijasporci” po 500€, ljut Enes poče galamiti… Kaže nije problem platit ću, ali nisam ja bankomat, pa da dajemo koliko kome treba novca…
Helem, Enes umjesto da se odmara, počeo je da traži majstore da mu promjene parket i da poprave kupatilo… Jedan dolazi kaže, hoće 6000€ sa materijalom, drugi 7000€, treći je tražio 4500€, Enes umoran od svega pristane i ako cijena nije realna, previsoka je, ali nek se završi.
Majstor kaže doći će tek za 5 dana… Prošlo je 7 dana, Enes zove majstora da ga pita zašto nije došao, a ovaj odgovara, da se ne može uklopiti u cijenu, da ima još posla na ovom mjestu gdje radi… Enesu pukne film i sam ode kupovati materijal i počne raditi, jer ima iskustva na građevini…
Malo po malo dani prolaze, odmor je gotovo pri kraju, Rahimu zove njena rodbina treba darovati mladu i prinovu… Kažu tetke i dajdža se ljute…
Rahima sva ljuta počne pripremati poklone i pare, a onda nastaje novi problem, djeca im nisu zadovoljna, kažu da im je propao raspust jer su samo bili oko kuće i sa nekim starim ženama i rođacima, kako više ne žele u Bosnu jer im je dosadno… Enesu i Rahimi se cijepa srce… Znaju da su djeca u pravu ali šta uraditi…
Nakon što je odmor završen radno, i koferi spakovani Enes i Rahima kreću nazad, do Hrvatske ne razmišljaju ni o čemu, od Hrvatske do Slovenije razmišljaju o poslu i neplaćenim računima koji ih čekaju, a kad prođu Sloveniju opet počinju razmišljati o Bosni i o povratku.
Priča o našoj voljenoj bosanskoj zajednici, rasutoj diljem svijeta, bezvremenska je pripovijest. Njihova duboka ljubav prema Bosni nema granica. Možda bi bilo mudro da gajimo veći osjećaj empatije prema njima, prepoznajući njihovu nepokolebljivu privrženost svojoj rodbini, suputnicima i narodu Bosne i Hercegovine u cjelini.
