“U petak su me zvali iz pošte da dođem u poštu jer mi je netko poslao novac i moram ga uzeti, to mi je bilo totalno nejasno, pa ko će meni uopšte slati kakve novce? Siromašan sam i do sada smo se ja i moja obitelj često bili predmet ismijavanja i šprdnje. Mislio sam da je to pogreška, jer nema mi ko uopšte bilo šta da pošalje, kamoli pare, a kao što rekoh, jadna sam osoba, pa sam iskreno pomislio da me opet netko zeza.Ipak sam otišao, nadao sam se da je nešto novca zaista stiglo za mene, kako se zima bliži, a ja nisam imao od čega kupiti drva, o odjeći i hrani nisam uopšte razmišljao. Kad sam stigao na šalter, tek tamo mi kažu da imam pismo i 3000 dolara, još uvijek nisam mogao vjerovati. Uzimam pismo da ga pročitam i tada sam nakon samo prve rečenice koju sam pročitao počeo plakati.

Moj dobri prijatelj iz osnovne škole, sada živi u Americi, a kako smo išli u školu, bio je jadan kao i ja, uvijek sam mu davao koliko sam mogao, dijelio sendviče s njim u pola, pili smo sokove iz iste boce, bio mi je kao brat, i sjetio me se u ovo praznično raspoloženje.

U Ameriku je otišao prije 10 godina, za boljim životom kako kaže, čini se da je uspio. Na kraju pisma je napisao: “Brate, kad god ti zatreba, samo me obavijesti, znam kako si sada i znam kakva si osoba, bez obzira na sve. Hvala bogu da mi je sada imam dovoljno za sebe, tako da i tebe mogu, bar malo pomoći.

Preporuke