Ponekad zaboravimo koliko su naši roditelji važni i koliko je njihova ljubav snažna. Posebno je majčina ljubav neuporediva. Kada odrastemo i napustimo roditeljsko gnijezdo, a naši roditelji ostare, često zaboravimo sav trud, ljubav i brigu koju su uložili u naše odrastanje.
Često previdimo da su upravo zbog njihove nesebične ljubavi i podrške postali ljudi kakvi smo danas. Emotivno pismo jedne majke svojoj kćeri naučilo je mnoge važnim životnim lekcijama i podsjetilo nas na neizmjernu vrijednost roditeljske ljubavi. Sjetimo se svih trenutaka kada su naši roditelji bili uz nas i zahvalimo im, bez obzira na to da li su još uvijek s nama ili ne, za svu ljubav koju su nam pružali tokom našeg odrastanja.
Pismo Majke Svojoj Kćeri
“Draga moja djevojčice,
Jednog dana, kada shvatiš da starim, molim te da budeš strpljiva sa mnom i da pokušaš razumjeti kroz što prolazim.
Ako, dok razgovaramo, ponovim nešto po tisućiti put, nemoj me prekidati i reći: ‘To si već rekla maloprije.’ Molim te, slušaj me. Sjeti se vremena kada si bila mala i kada sam ti čitala istu priču svake večeri prije nego što si otišla na spavanje.
Ako se ne želim istuširati, nemoj se ljutiti niti me posramljivati. Sjećaš li se kako sam te, kada si bila mala, ganjala po kući i nagovarala da se okupaš? Kada vidiš da se sporo prilagođavam novim tehnologijama, molim te, daj mi vremena da naučim i ne gledaj me kao da sam izgubljena. Sjeti se moje radosti kada sam te učila mnogim stvarima – kako jesti, kako se oblačiti, kako se češljati i kako se nositi sa svakodnevnim izazovima.
Jednog dana, kada shvatiš da starim, molim te za strpljenje i razumijevanje. Ako ponekad zaboravim o čemu smo razgovarali, daj mi vremena da se prisjetim. Ako ne uspijem, nemoj biti nervozna, nestrpljiva ili arogantna.
Samo znaj da mi je najvažnije da budem s tobom. Kada moje umorne noge više ne budu mogle pratiti tvoj korak, molim te, pruži mi svoju ruku, kao što sam ja pružala svoju tebi dok si učila hodati. Kada dođe moj kraj, ne budi tužna, već budi uz mene, razumij me i nosi svoju ljubav sa sobom do kraja mog života. Cijenit ću i pamtiti sve vrijeme i radost koje smo proveli zajedno. Sa širokim osmijehom i neizmjernom ljubavlju koju gajim prema tebi, želim ti reći – volim te, kćeri moja draga!”
Ovo pismo majke svojoj kćeri podsjeća nas na nezamjenjivu ljubav i brigu koju roditelji pružaju svojoj djeci. Suočeni sa izazovima odraslog života, važno je prisjetiti se da naši roditelji također prolaze kroz svoje bitke i promjene. Njihova ljubav je bila temelj našeg odrastanja, a sada je na nama da im uzvratimo strpljenjem, razumijevanjem i ljubavlju. Ljubav između roditelja i djece je neizmjerna i vječna, a zahvalnost koju osjećamo prema njima trebala bi biti svakodnevni dio našeg života.
