Toma Zdravkovi je nama poznat kao boem , nezaboravljeni pjesnik i pjevač , koji je iza sebe ostavio veliki broj pjesama koje se pjevaju i danas a pjevat će se i dalje godinama koje dolaze. Veliki je broj pjesama posvetio svojim nepreboljenim ljubavima , pjevao je za Danku , Ljiljanu ,Sanju , Branku, Nadu jelenu, Anđelu , Anu , Aleksandru, Dijanu , Fatimu, Mirjanu,Martu,ali je malo poznato da je za jednu djevojku Slavicu , u koju je bio smrtno zaljubljen i koja je na neki način odgovorna što se on nikada nije primiro sa drugom ženom , njoj je posvetio i najtućniju pjesmu.

Ta je pjesma od Tome Zdravkovića otpjevana samo jednom, za Slavicu plave kose i plavih očij. Radi se o pjesmi Buket belih ruža , koja možda i ne soada među njegve najpopularnije pjesme , niti hitove , ali deifnitivno krije najtužniju priču, čak i pomalo jezivu priču o njegovoj ljubavi koja je umrla ne napunivši ni sitnih dvadeset godina. Njhova je proča započela u tzlanskom hotelu Bristol , gdje je vidioo vitku plavušu i u nju se istog trena zaljubio. Toma je Slavicu mnogo volio i želio je život da provede samo sa njom , međutim njihova je veza bila burna , često prekidali i mirli se , u njenom je dnevniku otkrio priču o njoj i drugim muškarcima , što ga je iznenadilo i povrijedilo.

 

Na kraju su se razišli jer više nije mogao da podnosi to da je ona stalno sa drugim muškarcima. Međutim kada je 1963.godine pjevao na Crnogorskom primorju dobio je telegram da je slavica na smrnoj postelji i da želi da ga vidi , kada je stigao u srajavo jedva ju je prepoznao , bila je u lošem stanju. ON se morao vrattii nazad zbog posla i nije stigao više nikada više da je vidi , samo je dobio vijets da je Slavica preminula, a on stgao tek da na njenu humku položi buket bijelih ruža , koje su bile ismbol njegove ljubavi prema njoj. Sedam -osam godina kasnije je obavio pjesmu , koju je otpjevao samo jedan puta u životu. Plako je i on , a plakala je i cijela sala koja je slušala pjesmu.