Žena po imenu Irena Sendler rođena je 15. 2.1910. u Varšavi u Poljskoj. Mnogo je stvari naučila od svog oca, ali ima jednu stvar na pameti čitavog života, a to apsolutno nikad nije zaboravila. Otac je naučio da „Oni koji pomažu, uvijek će im se vratiti.“ Vodila se ovom mišlju gotov cijeli svoj život. Njezin je otac preminuo od tifusa kada je imao samo sedam godina, ali čak je i ta situacija imala jaku posljedicu na nju, a on je obilježio cijeli život. Njezin je otac bio liječnik i odlučila je da slijedi njegove korake.
Kad je završila svoju medicinsku školu, pošto je postalamedicinska sestra, dobila je posao u garderoberu za socijalnu skrb kao socijalna radnica koja pomaže ljudima, a naprosto je obožavala taj posao. Na poslu su pružili odjeću i hranu ljudi koji su u svom poslu, i jednostavno je bila slaba na siromašne ljude.

U to su vrijeme Židovi mučili, a Irena je bila vjerna katolikinja. Za svoju dobrotvornu pomoć pomagala je raznim židovima ljudima kao i drugi, ali je pazila da je NIjemci ne skuže. Kad je u tijeku Drugi svjetski rat, nacisti su sagradili logore, kako bi smjestili 40.000 Židova zarobljenih. Bilo je previše gužvi u raznim sobama, a živjeli su u strašnim uslovima.
Irena je bila zabrinuta zbog takvih uvjeta i morala je poduzeti nešto u vezi s tim. Riskirala je život jer je pomagala druge djevojke u zatvorima. Irena je djecu uklanjala i odvodila u bolnicu na razne načine, smišljala je sve i svašta, a kako su pojačala mjere sigurnosti, morala su ih sakriti u kofere. Spasila je preko 2500 djece, a kad se čulo, mučili su je i osudili je na smrt kad nije htjela reći kamo je poslala tu djecu.

Preporuke
Loading..