Zmije mogu biti privučene različitim mirisima, te vođene čulom mirisa, mogu završiti u vašem dvorištu ili blizini. Važno je znati što ih najviše privlači kako biste na vrijeme spriječili potencijalnu opasnost.
Obratite pažnju da ne ostavljate ostatke hrane po dvorištu. Iako zmije same po sebi nisu zainteresovane za ove ostatke, oni privlače glodare koji se hrane ovim ostacima i ostavljaju izmet, što može privući zmije koje će doći u potragu za svojim omiljenim plijenom.
Zmije koje žive u vodi ili su poluvodene, izuzetno su osjetljive na miris vodozemaca poput žaba ili riba. Također, treba obratiti pažnju na miris ptica, njihov izmet ili gnijezda, uključujući ptičja jaja koja također mogu djelovati kao magnet za te gmizavce.
Zmije mogu osjetiti feromone koje ispuštaju druge zmije. Osim potrebe za hranom, njihova potreba za razmnožavanjem također spada u urođene instinkte, pa će se, naročito tijekom sezone odlaganja jaja, zmije okupljati na mjestima gdje osjete prisutnost drugih zmija.
Da biste se zaštitili od zmija, posadite biljke u svom vrtu čiji mirisi odbijaju zmije, kao što su zmijska biljka, neven, božikovina i hrizanteme, prema izvoru iz Dnevnog avaza.
Šta treba učiniti ako vas zmija ugrize? Veoma je bitno mjesto ujeda; najopasniji su ugrizi na glavi ili vratu, ili ako je zmija ubrizgala otrov direktno u krvni sud.
Stručnjaci savjetuju oprez prilikom boravka u prirodi, nošenje zatvorene obuće iznad članka i obavezno nošenje štapa. Također, važno je biti oprezan gdje sjedate i obratiti pažnju na put ispred sebe.
U slučaju ugriza, važno je ne paničariti i ne pribjegavati samostalnim rješenjima. Osoba ima oko četiri sata prije nego što otrov izazove trajna oštećenja u organizmu, što je više nego dovoljno vremena da potraži pomoć u medicinskoj ustanovi.
Najbolje je prepustiti liječenje stručnjacima, jer sve evropske otrovnice su pokrivene istim protivotrovom koji se proizvodi u Torlaku.
Preporučuje se apsolutno mirovanje kako bi se usporila cirkulacija krvi i apsorpcija otrova. Potrebno je imobilizirati zahvaćeno područje i hitno transportirati osobu u najbližu zdravstvenu ustanovu gdje se može primiti odgovarajući antitoksin.
Treba što prije primijeniti serum antiviperinum (intravenski ili intramuskularno), pratiti protokol za testiranje preosjetljivosti, uzeti mikrobiološki bris rane, isprati ranu antiseptičkim sredstvom, primijeniti antitetanusnu zaštitu i dati antibiotike.
Hirurško liječenje može biti neophodno u slučaju nekroze tkiva ili ako veliki otok ometa arterijsku cirkulaciju ekstremiteta.
