“Oženio sam se udovicom koja je 11 godina starija od mene. Imala je sina od 6 godina iz njihovog prvog braka, ali osobno nisam imao ništa protiv. Imam samo 21, ali me je nešto puno jako privuklo kod nje u svakom pogledu, ko će ga znati možda iskustvo.
Imao sam 21 godinu i protiv volje svih, i roditelja i braće i prijatelja, oženio sam se za nju i ostavio rođenu porodicu da počnem živjeti s njom. Bio sam ludo zaljubljen u nju i jedino što sam vidio bila je ona, a njenoga sina sam volio kao da je moj. Kako je vrijeme prolazilo volio sam je sve više i više, a nakon samo 4 godine braka otišla je. Bolovala je od ra ka želuca, raka koji se… pojavio vrlo brzo, brzo napredovao i… vrlo brzo se oteo kontroli, bio sam totalno izgubljen.

Prošlo je šest godina i moja se bol ne smanjuje, bila je vrlo dobra osoba, ali vrlo nesrećna … Mislim da je na neki način njezin prvi suprug, s kojim je bila u braku 8 godina, glavni krivac za njezinu bolespretrpila  mnogo lošeg i sigurno je sve to imalo posljedice po njeno zdravlje. Osim nje, za mene nikad neće biti druge osobe, ne planiram se više ženiti, moj život više nema smisla, a jedina svijetla točka u mom životu je naš sin, tačnije njen sin Damir, kojeg sam uspio odgajati i učiniti ga dobrim momkom, poštenim, marljivim … i ne znam kako ću se naviknuti živjeti bez njega, budući da se planira preseliti u Ameriku.

Preporuke