Jučer sam se vratio kući umoran i iscrljen, a onda mi je supruga rekla da promijenim odjeću id a se odorim dok ona završi ručak. Tako sam i uradio. Otišao sam u svoju sobu i promijenio odjeću, legao sam na krevet i zatvorio oči. Nisam ih otvarao dok se nije začuo glas mujezina koji je učio popodnevnu molitvu. Tada sam izašao iz sobe i pošao prema kuhinji u kojoj je moja supruga bila zauzeta oko pripremanja stola za ručak. Sjeo sam za stol i upitao je: “Šta mi ej ljubav mog srca danas spremila za ručak?”

Nije mi odgovorila na pitanje, pa sam ponovio i drugi, treći put, međutim ona mi nije odgovarala. To je prvi put u toku dvadeset godina našeg braka da moja supruga nije pridavala nikakvu pažnju mojim riječima. Tada je u kuhinju ušao i moj sin, te sam od njega zatražio čašu vodu, međutim, njegov dogovor je bio isti kao odgovr njegove majke. Ostatak OVDJE.

Advertisement