Prema vjeri i predaji Crkve, duša nikada nije sama u smislu lutanja. Dva dana nakon smrti, duh pokojnika luta mjestima koja je volio i često posjećivao za života.
“Po Božjoj providnosti, volji i dopuštenju, vrijeme smrti je sigurno i to je trenutak kada je čovjek najspremniji otići s ovoga svijeta. Gospodin joj je dao ova dva dana slobode da obiđe sva mjesta i ljude koje je voljela. Iako se ne može povezati s njima jer nema tijela, to je put duše tijekom prvih 40 dana nakon smrti.”
Najvažnije je moliti se treći dan nakon smrti, kako je govorio sveti Makarije Aleksandrijski. U trenutku smrti dolazi anđeo, uzima dušu i zajedno s anđelom čuvarom pomaže osobi čija je duša odvojena od tijela. Duša je tada u novom stanju i novom okruženju. Duša tada vidi tijelo beživotno i mrtvo, ali osoba kao osoba, jedinstvena i neponovljiva, ostaje „živa“ jer je osoba neuništiva.
„Tada obično vidi rodbinu kako plače, a ako umre u bolnici, vidi liječnike, osoblje… Duša, oslobođena tereta tijela i mesa u prva dva dana, postaje pokretna i sposobna se brzo kretati s jednog mjesta na drugo.”
Trećeg dana duša se uzdiže kroz nebeske sfere do Božjeg prijestolja Isusa Krista, a 40. dana duša će odlučiti hoće li biti u svjetlu ili tami do Uskrsnuća ili Došašća. Konačna presuda. Što se tiče samog iskustva, prema riječima prvosvećenika Stavrofora Stupara, postoji još jedan aspekt – takozvana klinička smrt, kada se duša odvaja od tijela i vraća u njega, što je sasvim druga stvar.
Što očekivati u prvih 40 dana?
Ovo je zadani ljudski vremenski okvir, ali duša ima drugačiji osjećaj vremena, ovisno o tome kako je pokojnik obogatio svoju dušu – božanskim vrlinama i božanskim darovima koji su slavili Boga ili je duša potpuno zanemarila odnose s bližnjima i Bogom. Postaje li duša za života sveta božanskim otajstvima i molitvama ili ostaje siromašna i nalazi se siromašna i bijedna.
Tijekom tih četrdeset dana duša je s ona dva anđela – anđelom čuvarom određenim na krštenju i anđelom kojeg je Bog poslao da odvede dušu. Kroz to vrijeme duša se vodi – pokazuje joj se ljepota neba i Božjeg prijestolja ili se odvodi na mjesto gdje duša još nije postigla svoj cilj i svrhu, a to je ljubav i sjedinjenje s Bogom. Ako nije postigla cilj, zabranjen joj je ulaz u tamu, gdje se čuo plač i škrgut zuba. Duša vidi oboje i dolazi Kristu, koji određuje kamo će duša dalje ići.
Profesor Stupal govorio je i o carinicima, anđelima – nebeskim carinicima koji pregledavaju dušu, što je teško opisati zemaljskim pojmovima, posebno o iskustvu uzdizanja duše na prijestolje Božje. Dodao je da demoni pokušavaju na sve načine uhvatiti ljude i Božji je blagoslov što ne možemo vidjeti demone jer su toliko ružni i strašni da bismo se uplašili da ih vidimo.
Demoni borave na nebu i duša koja je u to vrijeme s anđelima u velikoj je tjeskobi jer se demon ukazuje duši na ružan način. Currier je izvijestio da je grešniku koji nije živio čestitim životom rečeno: “Ti si jedan od nas, pođi s nama, trebao bi biti s nama.”
U tom periodu duša je na kušnji, i taj prolaz do Božjeg prijestolja i te kušnje i ti prolazi – cestarine su zapravo opasnosti koje duša mora savladati, u metaforičkom smislu, a ne prostornom. Također je spomenuo da je svrha svake molitve omogućiti duši da nesmetano dođe Gospodinu, koji je ljubav, nježnost, milosrđe i pravda.
Đavao silno želi privući što više ljudi u pakao kako bi na Sudnjem danu sotona rekao Kristu: „Ako možeš spasiti njih, spasi i nas.“ Đavao želi spasiti bez pokajanja i promjene svog bića. Iako je pao od oholosti, iz koje izvire svaki grijeh, demoni ne mare za pokajanje, oni se žele spasiti ne mijenjajući svoje postojanje i pokajanje.
Što se događa s dušom nakon 40 dana?
Pobijedi li duša đavolsku napast „Naš si i čekamo te…“, duša sa strahom dolazi Bogu. Tada se otkriva duboka Božja pravda. To znači da čovjek treba cijeniti svoj zemaljski život jer se sprema suočiti se s Bogom licem u lice. Pokajanje je važno jer “što god svežeš na zemlji, bit će svezano na nebu, i što god odriješiš na zemlji, bit će odriješeno na nebu”. Ako se čovjek kladi u svoj život, vidjet će kakav je njegov stvarni život iz druge perspektive.
Tog 40. dana računat će se i najmanja djela dobrote i ljubavi koja učinimo. Tog dana će se na privremenim sudovima prije Uskrsnuća i Sudnjeg dana znati hoće li tko ući u Kraljevstvo Božje ili u tamu. Stoga naši najmiliji mogu mnogo učiniti za nas u ovih 40 dana kroz molitvu i dobra djela.
Viđenja tijekom kliničke smrti
Ponekad će Gospodin po svojoj volji vratiti u tijelo duše koje nisu spremne za sud jer On ima tu moć. Otac Perzej govorio je o ženi koja je sagriješila i nije to priznala zbog srama, misleći da je dovoljna samo molitva Blaženoj Majci. Gospodin ju je uskrisio tri dana kasnije, a ona je odmah pozvala svećenika i rekla mu da nema još dugo živjeti i da želi da je ispovjedi. Nakon toga su joj grijesi oprošteni i ona je mirno umrla. Ako Gospodin vidi da nismo spremni za ispit, On ima dar da vrati dušu u tijelo.
