Ovo priznanje, koje se pojavilo na društvenim mrežama, najbolje je pokazalo odnose među ljudima u zemljama koje su nastale raspadom Jugoslavije. I premda je još uvijek velika razlika između država i naroda, posebno na političkoj osnovi, obični ljudi i dalje pronalaze sve češći jezik, te se jako dobro razumiju i sve više uče i pamte koliko smo svi isti na Balkanu, bez obzira na vjeru i naciju, čak i danas nacije i religije samo služe političarima u ostavrivanju njihovih političkih ciljeva.„Živim u Hrvatskoj, ali svaki put moram raditi posao i biznis sa ljudima iz Valjeva, a ponekad i u Čačak moram potegnuti, iskreno ne volim tamo ići, ali nužda zakon mijenja. Put me uvujek vodio nekim neprohodnim stazama i puteljcima. Tako ti ja jednog dana prolazim kroz selo i ispred kuće je natpis koji prodaje sir. Privukla mi je pozornost jer je nikada ranije nisam vidio tako nešto, pa sam odlučio proći kroz dvorište, čisto da vidim cijene. “

Dalje u nastavku svoje ispovijedi, ovaj čovjek objašnjava da su ljudi svugdje isti i da svugdje ima dobrih ljudi, a da nismo ni svjesni koliko ih ima: “Zaustavljam se tamo, kad stariji muškarac i žena izađu, pitaju me što trebam. Rekao sam im da mi daju 2 kilograma sira i usput smo se pitali kako ide život, je li naporno na selu, i ona uobičajena pitanja.Nekako im kroz priču spominjem da sam iz Slavonije, a kad su to čuli, spakirali su mi još kilogram, nisam mogao da vjerujem da su me počastili sa kilom viška s obzirom na cijenu. Međutim, nisu htjeli uzeti euro za nju, kažu, poklon od njih. Dodali su da se nadaju da ću sljedeći put kad dođem ovdje donijeti malo slavonskog kulena.

Ovaj slučaj me je itekako naučio da treba biti čovjek, a ne gledati ljude po imenu i prezimenu.Idući put sam im ponio kulena i rakije.

 

Preporuke