Njegovo ime je Abduldželal Esati šezdesetsedmogodišnji anesteziolog iz sela Tearce kod Tetova, a kako je on izjavio do kraja njegovog života on ima samo jednu želju a to je da se oduži i da na neki način da doprinos Srbiji za sve pno što je ona uradila za njega. On je čak poslao pismo i molbu Aleksandru Vučiću, predsjedniku države Srbije s ciljem molbe da mu dozvoli da svojim znanjem i iskustvom pomogne svojoj drugoj porodici Srbiji i Srpskom narodu.Njegova molba je glasila ovako:

” Kad mi je bilo najpotrebnije, država Srbija mi je pružila ruku, obrazovala me i  socijalizirala me. I moja iskrena želja, jedina koja mi je ostala još do kraja moga života jeste da se Srbiji a i srpskom narodu, moja porodica i ja na nama svojestven način a to je znanjem i radnim iskustvom odužimo i damo svoj doprinos. Mada to nikada nećemo moći na način na koji je ona nas prihvatila i oblikovala i sve nam dala. U ovo vrijeme specijalisti anesteziologije su više nego ikad potrebni, kao i uvijek oni su na prvoj  liniji odbrane, a svjedoci smo da ih je sve manje. Želim da dođem u Srbiju i volontiram u kovid bolnici. Gdje god – u planinu, ili bilo gdje. Hotele s pet zvijezdica i luksuz ne tražim, idem iz humanih razloga i bitno mi je da mogu da pomognem.’‘

Da je danas rijtkost da postoje ljudi koji imaju dozu zahvalnosti i koji žele da pomogu, svjedoči i ljekar Džeki. Iščekujemo odgovor predsjednika Srbije.