Miodrag Mića Sovtić, biznismen i suprug glumice Anice Dobre, inače najbliže društvo Džeja Ramadanovskog, nedavno je otkrio neke potresne aspekte života poznatog pjevača.
Posljednje dane života Džej Ramadanovski boravio je u iznajmljenom stanu na Dorćolu, otkrio je njegov najbliži pratilac, a ne u njegovom vlasništvu.
Odrastati i roditi se na Dorćolu doživljavamo kao privilegiju. Jedinstvenost ove četvrti leži u njenim ljudima. Imamo duboko ukorijenjeno poznavanje jedni s drugima, koje obuhvaća generacije. Lako možemo identificirati tko pripada ovoj zajednici, njegujući osjećaj normalnosti i povezanosti. Ovo kolektivno iskustvo oblikuje identitet naše regije. Ponosno smatramo da je Dorćol naš, što nas izdvaja od ostalih delova grada. U prošlosti je bilo lako razlikovati pojedince na temelju njihova izgleda – obrijana glava ili tetovaža često su označavali nekoga s kriminalnom pozadinom. Međutim, vremena su se promijenila. Danas se svi šišaju i tetoviraju, pa je teško razlikovati glazbenike, nogometaše i one s kriminalnom prošlošću. Ovo zapažanje, koje dijelimo i ja i Meet Jay, naglašava prirodu našeg susjedstva koja se razvija.
Putevi su nam se ukrstili u djetinjstvu u susjedstvu, gdje smo išli u istu osnovnu školu. Iako sam bila nešto starija, naša interakcija dovela je do snažne veze. Kad god bi se pojavio, odisao je neodoljivim šarmom, momentalno privlačeći ljude prema sebi. Okićen leptir-kravatom i noseći svoj glazbeni instrument, išao bi s jednog ugla ulice na drugi, osvajajući sve improviziranim koncertima. On je već bio omiljena figura, poznat pod ljupkim nadimkom “ajde, ajde”. Naše se prijateljstvo produbilo kako smo provodili više vremena zajedno, počevši od sudbonosnog susreta u školskom dvorištu gdje sam stala u njegovu obranu tijekom tučnjave. Kad smo došli do četvrtog ili petog razreda, našao se u Popravnom domu, ali ne zbog lošeg ponašanja, već zato što je bio prepušten ulici. Tijekom djetinjstva Jay se zbog razvoda roditelja našao pod brigom bake i djeda. Sustav socijalne skrbi u to vrijeme imao je strogu politiku smještaja djece u domove ako ne pohađaju školu. Odrastajući u ovom domu, Jay i njegovi vršnjaci željno bi gledali kroz prozore kako nevoljnici završavaju svoje igre bilijara, jer im se u to vrijeme nije smjelo pridružiti. Međutim, Jay je uvijek bio dio njihove grupe, a prema njemu su gajili posebnu sklonost. Čak i bez ikakvih instrumenata, Jay bi ih zabavljao pjevanjem ili lupanjem po olucima. Zauzvrat bi mu kupovali čokolade “Životinjsko carstvo”, poslasticu koju je uvijek spominjao.
Njegovi napori bili su u suprotnosti s njegovim vlastitim napretkom.
Stalno je radio protiv svojih interesa. Dok su ga drugi doživljavali kao pravog džentlmena, uvijek okruženog gomilom od 20-30 ljudi, njegov život bio je vrtlog društvenih angažmana – beskrajnih ručkova, večera i godišnjih odmora. Imao je smisla iznajmljivati hotele i pozivati sve svoje prijatelje i poznanike da mu se pridruže. Unatoč tome što su mu kroz ruke prošli milijuni dolara, na kraju se našao da živi u unajmljenom stanu, boreći se da spoji kraj s krajem. To je priča njegovog života, takav je on bio, rekao je, a zatim dodao:
Tijekom 1992. godine održao je koncert na Velesajmu, koji se može smatrati vrhuncem njegove karijere. Ovaj događaj ne samo da je učvrstio njegovu poziciju među rijetkim zvijezdama, već je privukao i ogromnu publiku od 15 do 20.000 ljudi. Veliki broj prisutnih ostavio je u čudu sve, pa tako i prijateljicu koja je nedavno stigla iz Šapanije i tražila nas. Bio je zbunjen iznenadnim priljevom ljudi te su ga obavijestili da je Jay domaćin koncerta. Za njega je to bilo zapanjujuće, jer je posjetio samo nekoliko godina prije i nije imao pojma da je Jay tako brzo dospio do zvijezda.
Od tog sam trenutka postao odani sljedbenik njegove glazbe. Međutim, danas je praznina bez Sinana, Šabana ili Đe, pa sam potpuno izgubio interes za slušanje muzike. Osim toga, osjećao sam dužnost da ga ovjekovječim kroz film. Vjerujem da on to doista zaslužuje, s obzirom na njegove skromne početke u sirotinjskim četvrtima pogođenim siromaštvom i njegovo konačno priznanje kao zaslužnog građanina, s njegovim pokopom u Aleji zaslužnih građana. Njegova životna priča nije ništa drugo do filmsko remek-djelo, američki san sam po sebi. Od svog skromnog djetinjstva u faveli, uzdigao se do sjajne zvijezde. Ovo je prilikom gostovanja u emisiji “Amidži šou” rekao Mića.
Obavještavamo vas da je Džej Ramadanovski preminuo od srčanog udara u 56. godini.
